Kiša

Rad govori o potrebi za kontrolom nasuprot osjećaju nemoći kada se stvari odvijaju izvan kontrole. Kišu, kao primjer pojave na koju ne mogu utjecati, smjestila sam u unutarnji prostor koji je obično je zaštićen od vanjskih utjecaja. Smještanjem kiše unutra rušim zaštitu, barijeru koju smo postavili kako nas ništa ne bi moglo smetati.

U radnom prostoru ona donosi nemogućnost za rad i funkcioniranje, predstavlja smetnju i napor. Osjećaj nemoći stvara unutarnji nemir i dovodi i do nemogućnosti koncentracije i djelovanja.

Kiša je simbol života i stvari na koje ne možemo utjecati, situacija koje nas zateknu bez da smo ih izabrali. Obično na njih gledamo jednostrano, usko. Svrstajemo ih u ladice, ovisno o tome smatramo li ih po nekom našem trenutačnom kriteriju dobrima ili lošima.

Kiša je u prirodi izvor života, kako onda na nju ovdje gledati negativno? Svaka stvar ima svoju pozitivnu i negativnu stranu. Treba je prihvatiti i od nje izvući najbolje što možemo.

Kiša u interijeru simbol je pomirenja i prepuštanja. Smještam je i u prostor za odmaranje, jer biti pod kišom opušten moguće je samo u slučaju odbacivanja potrebe za kontrolom.